HITA-ACADEMY WEB SITE

GORDAN DRUŽIĆ*

KORIŠTENJE INSTRUMENATA JAVNIH PRIHODA I NJIHOV UTJECAJ NA MOGUĆE  CILJEVE EKONOMSKE POLITIKE

O ulozi proračuna, odnosno fiskalne politike postojale su u povijesti ekonomske misli različita mišljenja i dvojbe koje se protežu i do današnjih dana. U osnovi razlikujemo dva pogleda. Jedan je pogled tzv. “klasične škole” koji se zasnivao na koncepciji:

1. uravnoteženog proračuna - zapravo proračuna koji iskazuje određeni suficit koji se koristi za smanjenje duga; 2. neutralnosti javnih financija - država ne treba svojim financiranjem ostvarivati ekonomske ciljeve; 3. što je moguće nižih poreza - državni rashodi trebaju se ogranićiti samo na “nužne” svrhe. Dok je funkcionirao liberalni kapitalizam (“laissez-faire”) nije bilo potrebe da se odstupa od ovih osnovnih načela, iako je i toga bilo. Do najznačajnijih promjena u pogledu uloge proračuna u gospodarskom razvoju dolazi nakon ekonomske krize (1929-33.) kada postaje instrument anticikličkog reguliranja efektivne potražnje. Umjesto administrativnih i pravnopolitičkih aspekata javnih financija i mjera financijske politike Musgrave, 1959. godine, istiće sljedeće funkcije fiskalnog sustava shvaćenog u smislu skupa institucija javnih financija: alokativnu (financiranje ponude javnih dobara i usluga), stabilizacijsku (djelovanje na razinu agregatne tražnje), redistributivnu (preraspodjela dohotka), te razvojnu (funkcije koordinacije).

E. J. Kirschena i dr., u radu “Economic Policy in our Time” daju nam sljedeću klasifikaciju ciljeva ekonomske politike: pretežno kratkoročni - konjukturni (puna zaposlenost, stabilnost cijena, poboljšanje bilance plaćanja), pretežno dugoročni - glavni (ekspanzija proizvodnje - prirodni rast, poboljšanje alokacije faktora proizvodnje, zadovoljenje kolektivnih potreba, poboljšanje u raspodjeli dohotka i bogatstva, zaštita u stimuliranju razvoja pojedinih regija i grana gospodarstva), sporedni (unapređenje velike potrošnje, sigurnost opskrbe, povećanje velićine i poboljšanje strukture populacije).

Instrumenti javnih financija za ostvarivanje pojedinih ciljeva dijele se u tri skupine: proračunski saldo (tekući, ukupni), instrumente javnih rashoda (investicije države, subvencije i transferi kapitala poduzećima, transferi domaćinstvima, državne rezerve, tekući rashodi na dobra i usluge, rashodi na osobne dohotke, transferi inozemstvu), instrumente javnih prihoda (izravni porezi na dohodak obitelji, izravni porezi na dohodak poduzeća, neizravni porezi, carine, doprinos na socijalno osiguranje, porezi na imovinu, porezi na nasljeđe, te transferi inozemstvu).

U ovom prilogu analizirat će se:

1. kretanja prihoda i rashoda proračuna u razdoblju 1994-1998. i njihova udjela u bruto domaćem proizvodu (BDP-u) radi saznanja o obimu preraspodjele dohotka;

2. Uloga poreza u strukturi javnih prihoda;

3. Financijski rezultati poslovanja poduzeća;

4. Efekti primjene PDV-a početkom 1998. godine.

1. Prihodi i rashodi konsolidirane opće države

Kao što je već naglašeno, prvo što nas zanima je utvrđivanje udjela proračunskih prihoda i rashoda u BDP-u. U tablici 1. su dani podaci o prihodima državnog proračuna i izvanproračunskih fondova, odnosno tzv. konsolidiranog proračuna države, kao i podaci o prihodima lokalnih proračuna, odnosno konsolidirane opće države. Iz prezentiranih podataka vidimo da u razdoblju 1994-96. godine raste udio svih proračuna u BDP-u te se zbirno penje sa 47,12% na 52,49%, uz najveći rast udjela lokalnih proračuna s 3,98% u 1994. na 5,91% u 1996. godini.

Tablica 1.

Prihodi konsolidirane opće države

u mil.HRK

Udio u BDP-u (%)

* Podaci su dati prema “Mjesečnom statističkom prikazu” Ministarstva financija br. 23 od rujna 1997. i veljače 1998. Podaci za lokalni proračun u 1997. godini nisu konsolidirani. U prihodu županija, općina i gradova uračunat je i iznos dotacija od 759 mil. u 1997. godini. Nije poznat točan iznos i da li su uopće u ovu kategoriju prihoda uključeni transferi iz državnog proračuna drugim državnim razinama koji su npr. u 1997. godini iznosili 294,5 mil. Kako ovaj iznos umanjuje udio lokalnog proračuna u BDP-u u 1997. godini sa 7,06% na 6,80% , a ja ga nisam unosio, navodim ga zbog moguće nepreciznosti.

Izvor: “Mjesečni statistički prikaz”, Ministarstva financija, 1996., 1997. i 1998. godina, Narodne novine br. 141, Zagreb, 30. prosinca 1997.

Prema podacima koji se baziraju na procjeni u 1997. godini dolazi do blagog pada udjela državnog proračuna, dok udio i izvanproračunskih fondova i lokalnih proračuna nadalje raste. U 1998. godini planira se ponovno porast udjela državnog proračuna u BDP-u pa je realno očekivati da će biti premašen najviši zbirni udio proračuna u BDP-u od 54,15% u 1997. godini. Recimo da je u “Mjesečnom statističkom prikazu” Ministarstva financija iz veljače 1998. godine navedeno na stranici 13 da je udio konsolidirane opće države u BDP-u iznosio u 1996. godini 57,51%. Ovakav izračun temelji se na niže procijenjenom BDP-u od onog što ga daje Državni zavod za statistiku.

Tablica 2.

Rashodi konsolidirane opće države

u mil. HRK

 

Udio u BDP-u (%)

* Napomena kao u tablici 1

Izvor: Isti kao u tablici 1.

udio javnih rashoda u BDP-u kontinuirano raste i prema procjeni je u 1997. godini iznosio 55,63% BDP-a. za očekivati je da će udio ukupnih rashoda u 1998. godini porasti na oko 57%. Ako bi rashodima proračuna i izvanproračunskih fondova pribrojili rashode javnih poduzeća i ostalih pravnih osoba u kojima je država većinski vlasnik i kojima se najvećim dijelom financiraju javne potrebe, kao i dugovanja države prema dobavljačima i potraživanja prema poreznim obveznicima, te amortizacije, udio bi rashoda za javnu potrošnju u BDP-u bio znatno veći.

Na ovom mjestu nećemo raspravljati da li je udio javnih prihoda i rashoda u BDP-u prevelik, iako i to pitanje zaslužuje pažnju. Važnijim od same veličine, je način prikupljanja i trošenja proračunskih sredstava, odnosno koji su instrumenti javnih prihoda i rashoda korišteni, te njihov utjecaj na kretanja u gospodarstvu.

2. Porezi u strukturi javnih prihoda

U ovom dijelu ograničiti ćemo se na proračun središnje državne vlasti. U tablici 3. dana je struktura ukupnih prihoda državnog proračuna.

Tablica 3.

Ukupni prihodi i potpore državnog proračuna

u %

Izvor: “Mjesečni statistički prikazi”, Ministarstvo financija, brojevi iz 1996. i 1997. godine; Prijedlog državnog proračuna, Vlada Republike Hrvatske, 5. prosinca 1997.; Narodne novine br. 141, Zagreb, 30. prosinca 1997.

Kao što se vidi iz podataka u tablici 3. porezni prihodi čine glavninu prihoda državnog proračuna (oko 93%). Iz tablice je, također, vidljiva tendencija povećanja neporeznih prihoda i oscilacija prihoda od kapitala, kao i želja da ti prihodi, naročito od kapitala, rastu i u 1998. godini.

S obzirom na značenje poreznih prihoda njih ćemo posebno obraditi. u tablici 4. dani su podaci o strukturi poreznih prihoda i njihovom udjelu u BDP-u.

Tablica 4.

Ukupni porezni prihodi (bez socijalnog osiguranja)

i njihov udio u BDP-u

Struktura u %

Tablica 5.

Udio u BDP-u

Izvor: Isti kao u tablici 3.

Podaci u tablici 4. pokazuju da se oko 2/3 poreznih prihoda namiruje iz poreza na promet i trošarine, slijedi porez na međunarodnu trgovinu koji nakon rasta u 1996. bilježi, prema procjeni i planu, pad u 1997. i 1998. godini. treći po udjelu su porezi na dohodak koji osciliraju, a potom dolazi porez na dobit koji bilježi kontinuirani porast. Općenito može se kazati da je učešće direktnih poreza daleko manje nego u razvijenim zemljama, te da je udio poreza na promet u BDP-u među najvišima na svijetu, a poznato je da ova vrsta poreza stvara značajan gubitak blagostanja.

Kada se ukupnim poreznim prihodima državnog proračuna pribroje doprinosi za socijalno osiguranje njihov ukupni udio u BDP-u iznosi 44,2% u 1994., 49,1% u 1995. i 49,4% u 1996. godini. (Izvor: Ministarstvo financija), čime Hrvatska značajno odskače od prosjeka za zemlje OECD-a u 1994. godini (38,4%).

Posebno je visoko, nerazmjerno kapitalu, porezno terećenje rada, doprinosom na i iz plaća i porezom na dohodak, znatno iznad standarda u zemljama OECD-a. Posljedice ovako visokih poreza na rad su povećanje nezaposlenosti, “širenje sive ekonomije, a što za posljedicu ima gubitak državnih prihoda, i utječe na smanjivanje konkurentnosti u međunarodnoj razmjeni”. Recimo da se porezne olakšice (Porezna olakšica za investicije, oslobađanje od oporezivanja reinvestiranog profita, ubrzana amortizacija i tome sl.) kao vrlo raširena mjera državne intervencije, posebno u tržišnim gospodarstvima, za potpomaganje industrije, uopće nisu koristile.

Ovakav, predimenzioniran i naizgled “neutralan”, proračun uz tekuću monetarnu politiku,

koju karakterizira precijenjen tečaj kune i još uvijek visoke kamatne stope,

imao je sasvim sigurno odraza na poslovanje gospodarstva.

Porez na dodanu vrijednost (PDV) kao svefazni porez na promet koji se obračunava u svakoj fazi proizvodno prodajnog ciklusa, ali samo na iznose dodane vrijednosti koja se oblikovala u toj fazi a ne na cijelokupnu vrijednost proizvodnje, javlja se šezdesetih godina. Do tada su se porezi ubirali kao jednofazni u trgovini na malo ili na veliko, ili su se ubirali kao višefazni (kaskadni) porezi obračunati kod prodaje nekog dobra ili usluge.

PDV u svoj porezni sustav prvo uvodi Francuska (1954.) i Finska (1964.) ali samo djelomično odnosno s ograničenim djelovanjem. Kao godina u kojoj je PDV kao oblik oporezivanja prometa uveden bez ograničenja uzima se 1967. godine (Brazil i Danska). Prve su među članicama EU (tadašnje EEZ) PDV uvele Francuska i Njemačka (1968.), Nizozemska (1969.), Luksemburg (1970.), Belgija (1971.), Italija (1973.) itd. (B. Jelčić, 1996.)

Broj zemalja koje su uvele PDV u svoj porezni sustav brzo je rastao od 9 zemalja u šezdesetim na 28 u sedamdesetim i 48 u osamdesetim, da bi broj do 1994. godine narastao na približno 90, (Tanzi, 1995.:46) a od razvijenih zemalja ne koriste ga samo Australija i SAD.

Uvođenje PDV u porezni sustav Republike Hrvatske praćeno je znanstvenom raspravom, ali i još većim brojem novinskih članaka.

Iako gotovo nitko nije osporavao uvođenje PDV brojne kritike upućene su na primjenu samo jedne stope, na visinu stope, kao i nepostojanje izuzeća od oporezivanja (B. Jelčić, 1997a i 1997b). Ukazivalo se i na još jednu razliku između Hrvatske i većine zemalja koje su uvele PDV u svoj porezni sustav, a to je sudjelovanje prihoda od PDV-a u ukupnim poreznim prihodima. Već smo kazali da se u razdoblju 1994-1997. oko 2/3 poreznih prihoda namirivalo iz poreza na potrošnju te da je udio poreza na promet u bruto domaćem proizvodu bio među najvišima na svijetu, a za očekivati je da će se primjenom PDV-a, odnosno proširenja porezne osnovice, ovaj udio i povećati.

Na takvu mogućnost nas upozoravaju i podaci u tablici 10.

Tablica 10.

Ukupni porezni prihodi državnog proračuna

Struktura u %

Izvor: Mjesečni statistički prikaz br. 16, 17, 28, 29, Ministarstvo financija, Zagreb, 1996-1997.

Svakako da je još rano za razmatranje ili ocjenu učinka PDV-a kako na državni proračun tako i na hrvatsko gospodarstvo u cjelini, jer nas iskustva drugih zemalja upozoravaju da se u prvim mjesecima primjene PDV-a javlja visok priliv prihoda od PDV-a. Uzrok tome su ubrzanje naplate, proširenje porezne osnovice, smanjenje porezne evazije i u našem slučaju prijenos porezne naplate na izuzetno povećani promet krajem prosinca 1997. godine. Rezultat je u siječnju 1998. godine bila naplata od 1,99 mlrd. kuna poreza na potrošnju, što je za 42,7% više nego u istom mjesecu prošle godine, a u razdoblju siječanj-veljača naplata od 4,58 mlrd. kuna poreza na potrošnju, odnosno 70,4% više nego u istom razdoblju prethodne godine. Ovakva kretanja dovela su i do porasta ukupnih poreznih prihoda od 55,8% i suficita državnog proračuna od 5,7% u razdoblju siječanj-veljača 1998. godine, ali i do porasta udjela poreza na potrošnju u ukupnim poreznim prihodima s oko 2/3 u prethodnom razdoblju na 74,5% u prva dva mjeseca 1998. godine.

Ovakva promjena u fiskalnoj sferi odrazila su se i na strukturu ukupnih novčanih tokova u gospodarstvu Hrvatske o čemu svjedoče podaci u tablici 11.

Tablica 11.

NOVČANI PRIMICI I IZDACI PRAVNIH OSOBA U SIJEČNJU

Kao što možemo vidjeti negativni učinci u novčanim tokovima, kao što su brži porast izdvajanja za poreze i doprinose od porasta neto primitaka, naročito su izraženi kod proizvodnih djelatnosti kod kojih su neto primici porasli u siječnju 1998. za 8,3%, a izdvajanja za poreze i doprinose 24,2% u odnosu na siječnja 1997. godinu, od čega porezi na potrošnju za 34,3%. To je za 60,7% povećalo pad ionako loše likvidnosti ovih djelatnosti. Izraženi problemi nelikvidnosti, povećani troškovi, kao i ubrzanje naplate poreza doveli su do porasta potražnje za likvidnim sredstvima što je, naravno, utjecalo na porast kamatnih stopa. Tako prosječne kamatne stope na tržištu novca rastu s 8,9% u studenom 1997., na 9,4% u prosincu, 10,2% u siječnju 1998. godine, da bi krajem veljače i početkom ožujka dostigle razinu od 11%. Prosječne aktivne godišnje kamatne stope poslovnih banaka na kredite ugovorene bez devizne klauzule porasle su sa 13,7% u studenom na 14,1% u prosincu 1997. i 14,7% u siječnju 1998., dok su na kredite s valutnom klauzulom porasle sa 14,4%S u prosincu 1997. na 19,4 u siječnju 1998. godine (Privredna kretanja i ekonomska politika, 1998. str. 5-27).

Nedostatak likvidnih sredstava i povećanje kamatnih stopa dodatno će utjecati na porast troškova poslovanja, pa se može očekivati da će, nakon induciranog skoka cijena na malo za 2,4% u siječnju i prosječnih 0,4% u veljači, doći do dodatnog pritiska na cijene u idućim mjesecima, kao i porasta nenaplaćenih potraživanja i broja insolventnih poduzeća. Ovaj problem može se samo donekle ublažiti ako država iz povećanih prihoda namiri svoje neizvršene obveze prema dobavljačima.

Iz primjene PDV-a u prva dva mjeseca 1998. godine moglo bi se zaključiti da su kratkoročno značajno povećani prihodi, a time i likvidnost Državnog proračuna, da je porast cijena niži od očekivanog kod dijela javnosti, ali i da su problemi hrvatskog gospodarstva postali još izraženiji.

ZAKLJUČAK

Analizom za razdoblje 1994-1998. utvrđen je rast ukupnih javnih prihoda i rashoda (državnog proračuna, izvan proračunskih fondova i lokalnih proračuna) i porast njihovog udjela u BDP-u koji će se u 1998. godini kretati na razini od oko 57%.

U ukupnim prihodima državnog proračuna najveći udio imaju neizravni porezi, posebice porez na promet i trošarine iz kojih se namiruju 2/3 poreznih prihoda. Visoko terećenje rada u poreznim prihodima konsolidiranog proraćuna, nerazmjerno kapitalu, negativno se odražava na zaposlenost. U tom smislu možemo pohvaliti najavljeno smanjenje opterećenja plaća u 1998. godini. Porezne olakšice (porezna olakšica za investicije, oslobađanje od oporezivanja reinvestiranog profita, ubrzana amortizacija i tome sl.) kao vrlo raširena mjera državne intervencije, posebno u tržišnim gospodarstvima za potpomaganje industrije, uopće nisu korištene.

Ovakav predimenzioniran i naizgled “neutralan” proračun uz tekuću monetarnu politiku, koju karakteriziraju precijenjen tečaj kune i još uvijek visoke kamatne stope negativno se odrazio na poslovanje gospodarstva.

Iako u 1997. godini postoje znaci koji upućuju na izvjestan oporavak, problemi strukturne i financijske neravnoteže će i u idućim godinama opterećivati hrvatsko gospodarstvo. Pri tom mislimo na procese deindustrijalizacije, dezinvestiranja, akumuliranja gubitaka i povećanja nelikvidnosti, kao i problem zapošljavanja i visoke inozemne zaduženosti. Problem zaduženosti nismo posebno obrađivali u ovom radu, ali će on dugoroćno nepovoljno utjecati na hrvatsko gospodarstvo.

U 1998. godini, uz planiranu fiskalnu i najavljenu monetarnu politiku, koje za osnovni cilj imaju pokrivanje rastućih rashoda sve većim udjelom prihoda u BDP-u, te održavanje stabilnosti cijena i tećaja a ne razvoj, možemo oćekivati daljnje pogoršanje likvidnosti i povećanje gubitaka poduzeća, nisku stopu investicija i zadržavanje visoke stope nezaposlenosti, te povećanje unutrašnje i inozemne zaduženosti.

Primjena PDV rezultirala je u siječnju 1998. godine naplatom 1,99 mlrd. kuna poreza na potrošnju, što je za 42,7% više nego u istom mjesecu prošle godine, a u razdoblju siječanj-veljača naplata od 4,58 mlrd. kuna poreza na potrošnju, odnosno 70,4% više nego u istom razdoblju prethodne godine. Ovakva kretanja dovela su i do porasta ukupnih poreznih prihoda od 55,8% i suficita državnog proračuna od 5,7% u razdoblju siječanj-veljača 1998. godine, ali i do porasta udjela

poreza na potrošnju u ukupnim poreznim prihodima s oko 2/3 u prethodnom razdoblju na 74,5% u prva dva mjeseca 1998. godine.

Izraženi problemi nelikvidnosti, povećani troškovi, kao i ubrzanje naplate poreza doveli su do porasta potražnje za likvidnim sredstvima što je, naravno, utjecalo na porast kamatnih stopa.

Nedostatak likvidnih sredstava i povećanje kamatnih stopa dodatno će utjecati na porast troškova poslovanja, pa se može očekivati da će, nakon induciranog skoka cijena na malo za 2,4% u siječnju i prosječnih 0,4% u veljači, doći do dodatnog pritiska na cijene u idućim mjesecima, kao i porasta nenaplaćenih potraživanja i broja insolventnih poduzeća

Iz primjene PDV-a u prva dva mjeseca 1998. godine moglo bi se zaključiti da su kratkoročno

značajno povećani prihodi, a time i likvidnost Državnog proračuna, da je porast cijena niži od očekivanog kod dijela javnosti, ali i da su problemi hrvatskog gospodarstva postali još izraženiji.

Izraženi problemi nelikvidnosti, povećani troškovi, kao i ubrzanje naplate poreza doveli su do porasta potražnje za likvidnim sredstvima što je, naravno, utjecalo na porast kamatnih stopa. Tako prosjećne kamatne stope na tržištu novca rastu s 8,9% u studenom 1997., na 9,4% u prosincu, 10,2% u sijećnju 1998. godine, da bi krajem veljaće i poćetkom ožujka dostigle razinu od 11%.

Nedostatak likvidnih sredstava i povećanje kamatnih stopa dodatno će utjecati na porast troškova poslovanja, pa se može očekivati da će, nakon induciranog skoka cijena na malo za 2,4% u siječnju i prosječnih 0,4% u veljači, doći do dodatnog pritiska na cijene u idućim mjesecima, kao i porasta nenaplaćenih potraživanja i broja insolventnih poduzeća. Ovaj problem može se samo donekle ublažiti ako država iz povećanih prihoda namiri svoje neizvršene obveze prema dobavljačima.

LITERATURA I BILJEŠKE

1. Joseph A. Schumpeter, Povijest ekonomske analize II, Informator, Zagreb, 1975, str. 640. Schumpeter navodi da su se ministri financija u potpunosti (Gladstone i njegov ministar financija, Goshen u vladi Salisburyija) ili koliko je to bilo moguće (Raymond Poincaré , Witte, Pierson, Böhm Bawerk, Miquel) poštivali načelo uravnotežnog proračuna.
2. Schumpeter tako navodi primjere nenamjernog kršenja načela uravnoteženog proračuna (Freyecinteov plan obnove nakon francusko-njemačkog rata i japanski plan razvoja nakon kinesko-japanskog rata, te javne radove u Austriji u osamdesetim godinama), neutralnosti javnih financija - (progresivni porez na nasljedstvo) W. Harcourta (1894.) i “narodni” budžet Lloyd Georga (1909.), dok se načelo niskih rashoda ograničenih na “nužne” svrhe srušilo socijalnim rashodima, Schumpeter, op. cit. str. 641.
3. R. A. i P. B. Musgrave: Javne financije u teoriji i praksi, Institut za javne financije, Zagreb, 1993., str. 3-15.
4. Prema Pero Jurković, Fiskalna politika, Informator, Zagreb, 1975., str. 13-17.
5. Zoran Jašić, Državni proračun i lokalne financije, Zbornik radova “Današnja financijalna znanost”, HAZU, Zagreb, 1998., str. 218. Ako pribrojimo lokalne proračune ukupni javni rashodi iznosili su 53,30% BDP-a u 1996. godini. Viši udio, prema podacima prezentiranim u radu Z. Jašića, imale su samo Švedska 64,7% i Francuska 54,5%.
6. Zavod za platni promet, Statistički bilten br. 11, Zagreb, 1997., str. 18-19.
7. Sanja Andrijašević, Odnos direktnih i indirektnih poreza, Zbornik radova “Današnja financijalna znanost”, HAZU, Zagreb, 1998., str. 65. Sanja Andrijašević prenosi podatak iz dokumenta “Chalenge of Peace in Croatia”, 1997., str. 88, gdje se navodi da udjel poreza na promet u BDP-u od 14% jedna od najviših na svijetu.
8. Revenue Statistics, OECD, Paris, 1996., citirano u radu S. Andrijašević, op. cit. prema istom izvoru udio ukupnih prihoda u BDP-u u zemljama OECD-a kretao se u 1994. od 22,2% u Turskoj do 51,6% u Danskoj.
9. S. Andrijašević, op. cit. str. 65. S. Andrijašević prenosi iz već spomenutog materijal “Chalenge of Peace in Croatia” da je udio doprinosa na plaće iznosio 37% ukupnih poreznih prihoda u 1996. godini. Prema mom uvidu sličan je udio poreza na i iz plaća bio i u prvih deset mjeseci 1997. godine (36,8%). Podrobnije vidi u: Informacije br. 10, Zavod za platni promet, Zagreb, 1997., tabela broj 9.
10. Marina Kesner-Škreb, Teorijski okviri državne intervencije, Financijska praksa, br. 5, Zagreb, veljača 1996., str. 417-918.

 

11. Sanja Andrijašević (1998.), Odnos direktnih i indirektnih poreza, Zbornik radova “Današnja financijalna znanost”, HAZU, Zagreb, str. 55-79.
12. Gordan Družić (1998.), Državni proračun, Ekonomija/Economics 4(3), RIFIN, Zagreb, str. 277-289.
13. Financijska praksa (1997.),19(5)
14. Hrvatska gospodarska komora (1997.), Proces privatizacije u RH: Program dodjele dionica bez naplate, Zagreb.
15. Barbara Jelčić (1996.), Usklađivanje hrvatskog poreza na dodanu vrijednost sa sastavima oporezivanja prometa u drugim zemljama, Financijska praksa (20)1, str. 3-25.
16. Božidar Jelčić (1997.a), Što oporezovati, dohodak ili potrošnju, Financijska praksa (20)3.
17. Božidar Jelčić (1997.b), Još o jednostopnom PDV-u, RRIF br. 11, Zagreb, str. 1967-1974.
18. Pero Jurković (1975.), Fisklana politika, Informator, Zagreb.
19. Marina Kesner-Škreb (1996.), Teorijski okviri državne intervencije, Financijska praksa (19)5, str. 417-918.
20. Ministarstvo financija, Mjesečni statistički prikaz, brojevi iz 1996.,1997., te brojevi 27-29 iz 1998..
21. R.A. i P.B. Musgrave (1993.), Javne financije u teoriji i praksi, Institut za javne financije, Zagreb, str. 3-15.
22. Narodne novine (1997.), br. 141.
23. Prijedlog državnog proračuna, Vlada Republike Hrvatske, 5. prosinac 1997.
24. Privredna kretanja i ekonomska politika (1998.), Ministarstvo financija i ekonomski institut, br. 63.
25. Revenue Statistics (1996.), OECD, Paris.
26. Savezni zavod za statistiku (1990.), Statistički godišnjak Jugoslavije, Beograd.
27. Joseph A. Schumpeter (1975.), Povijest ekonomske analize II, Informator, Zagreb.
28. D. Vojnić (1996.) Ekonomska politika u tranziciji, Ekonomika/Economics, 1/96.
29. Zavod za platni promet (lipanj 1996.), Informacija o osnovnim financijskim rezultatima poduzetnika Republike Hrvatske u 1995. godini.
30. Zavod za platni promet (lipanj 1997.), Informacija o osnovnim financijskim rezultatima poduzetnika Republike Hrvatske u 1996. godini.
31. Zavod za platni promet (studeni 1997.), Statistički bilten 11
32. Zavod za platni promet (prosinac 1997.), Statistički bilten 12
33. Zavod za platni promet (prosinac 1997.), Tekuća gospodarska i financijska kretanja, Informacija 10.
34. Zavod za platni promet (prosinac 1997.), Tekuća gospodarska kretanja, Informacije 11-12.

*Dr. Gordan Družić, viši znanstveni suradnik, HAZU, Zagreb

STRUČNI RAD